Ana Horvat
ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA
(drugo, dopunjeno izdanje, Art studio Azinović, Zagreb, 2001.
ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA – prevedena na talijanski
hvala životinjama
na patnji
mudrosti i strpljenju
na povjerenju
uzaludnom
i ljubavi bezuvjetnoj
koja nije
postidjela svijet
hvala im
u ime prosvijetljenih
na radosti
razgovjetnoj nježnosti
ljepoti i iskrenosti
kojima su
usrećile planet
O LJUDIMA I PSIMA
i dok ovo pišem
šinteri ubijaju pse
koje ste voljeli
pa zaboravili
koji vas valjda
i umirući vole
i dok jedem kod prijateljice
šinteri ubijaju
ulijevanjem dezinfekcijskog sredstva
u želudac
vješanjem
iglom u srce
maljem po glavi
pse
koje ste izgubili
a niste tražili
koje ste jednostavno
izbacili
nakon što se naigralo dijete
ubijaju redom
iscrpljene
mlade
izlječivo bolesne
mješance
čistokrvne
otjerane skotne kuje
štence u kutijama
islužene čuvare dvorišta
i dok šećem s unukom
i svojim psom
šinteri ubijaju
poslušne
koji su uvijek opraštali
pa i ovo bi što znaju da ih čeka
dok cvile
dok reže
dok zapomažu
i kad kupujete na tržnicama
i kad buljite u televizore
šinteri ubijaju
pune se kontejneri
pokraj gubilišta
rade spalionice
leševa
u čijoj ste ljepoti dok su bili
tijela
usput i nevjerno uživali
lubanja
koje ste obuzeti nekom svojom tugom
milovali na koljenima
repova
koji su često jedini
mahanjem označavali gdje je vaš dom
i dok ovo budete čitali
iako se plašim da ćete odustati
još u početku
pijani šinteri ubijaju
možda upravo nekad vašega
tamane
lutajuće ostatke
bivših ljubavi
zvanih
ljubimci
UZ ROĐENJE MAČIĆA
otkad sam u mraku
strepila svu noć
dok ste u mojoj postelji
rađani
poput pet čistih
zgusnutih ljepota
divotica
pahulja crnih
stalno mislim
kako ćete
s kakvim to zapravo ljudima
koliko
proživjeti
kad vas podijelim
hoćete li znati
da sam uz svaku vašu šapu
komadić srca
privezala
i
hoće li vam jednom
biti svejedno
tko vas voli i ne zaboravlja
gledajući potajno
fotografiju u novčaniku
SIESTA
čujem
maca se sunča
predući u prozoru
golub na krovu
guče i štropoće
pas pokraj postelje
u snu uzdiše
teče
život
NEKROLOG JEDNOJ ŽABI
ulovljena na udicu
za pokus iz biologije
utopljena živa
u alkoholu
s divnom kapljom krvi
kao suzom na obrazu
tako savršeno
krastavo ružna
da je bila lijepa
u smrti
odjednom plavooka
prigovara
a niste me
ni upitali
možda sam
bila kraljevna
MOJEMU ŽUTOMU MAČKU
na more u kosi
školjke kovrča
na nježnost napasničku
i zrelu sreću
sa cvrčcima u hladu poslijepodne
ne znaš na koga
i na što sve me sjećaš
ali razumiješ
po onoj zelenoj
iz lijevog
i žutoj zračici
iz desnog oka
vidim
dok predan
razvučen
pobjednički u mojem krilu
predeš
bjelobrka
narančice moja
RAZGLEDNICA SA STRADUNA
taj pas
koji leži
poput prašne
crne krpe
na suncu Straduna
u plitkome žlijebu
za kišnicu
dok ga šetači
zaobilaze
više ne jede
i ne pije
oprašta se
sa svijetom
izložen
u kamenoj jezgri
ljepote
još živih očiju
jedva opazivo
pomičući repom
kad ga dotičem
ne znajući
što bih mu rekla
osim
i ja ću
dragi
i oni
koji su te
napustili
svi ćemo
samo more
ostaje
požuri
kiša će
MICA ZAVODNICA
toliko sam divna
da sliku svoju
u zrcalu
moram poljubiti
još malo
sjenila zlatnog
nad očima
i sjajila
po njušci
pa ću krasotom
i sunce
i mjesec
i sve zvijezde
zaluditi
NOĆNI LEPTIRI
noćni leptiri
uskih krila
brže od dnevnih
u mraku lete
ne hrane se
od tijela ličinke
žive
i svoje sjete
brzo mirišu
na brzinu zuje
ni časa ne gube
brzo se ticalima
miluju i ljube
nemaju sreće
ugasite za njih
i lampe i svijeće
neka im zvijezde
u tami gore
mladi i stari
sretni i tužni
kratko mogu biti
hitro sve moraju znati
za noć ili dvije
često tek nekoliko sati
njihov se životić vrti
od kukuljice do smrti
OSMRTNICA BIJELOCRNOJ
na oblaku bijelom
kad poneku crnu
ugledam mrlju
znam
to me ti
pregažena
odozgo gledaš zabrinuta
miruj
svih šestero tvojih bijelih
iz dvorišta sam zbrinula
kod mene rastu
zovu te noću rasplakani
trudim se koliko je
u ljudskoj moći
preživjet će tvoje male
lijepe slike
miruj
u miru počiva
KAKO SAM MRTVO TELE
jedna daleka krava
s najljepšim očima
dobila je
prvo dijete
kojega
pretvorenog u odreske i juhice
odavno nema
otada joj
umjesto suza
bolno navire mlijeko
a neka mrzovoljna
električna muzilica
obnavlja svaku večer
majčinu tugu
za moj prokleti
živi
svakodnevni
zajutrak
NANUK
Nanuk je moj pas
ne znam mu bivše ime
ni čiji je bio
nevoljeno
njegovo lijepo lice
izbačeno na ulicu
s radošću me
svako jutro budi
naviješta sretan dan
Nanuk je moj pas
i moj i pas
toliko su tople riječi
da zajedno
griju poput peći
u šumi zimskoj
kad god otvorim oči
Nanuk me gleda
i ne znam
čuva li moj san
ili se plaši
da ću ga ako usne
i ja ostaviti
iz noći u dan
iz dana u noći
ja ću mu govoriti
Nanuk je moj pas
sve dok mi ne povjeruje
i ne sklopi oči
SAVJET MAČIĆU
pogledaj
koliko je proljeće
ne smiješi se
sklanjaj mu se
s puta
pretvorit će te
u jaglace
bubamarom izljubiti
pa poslati voluharicu
da te proguta
MOLITVA ZA ŠTENE
molim za štene
mješanca
ženku
pa stoga noću
po zimi
bačeno na cestu
blatno
slomljene cjevanice
očajno toliko
da ne cvili
za višak u leglu
za sve kujine kćeri
molim
još na ovome svijetu
za pedalj
toploga
suhog
utočišta
KRTICA NEVOLJENA
pod mojom vedrom
odlučnom korom
oduvijek živi
krtica Nevoljena
hrani se mojim mesom
i stalno ruje tunele
koje zapušujem pjesmom
ponekad je smirim
izmišljotinama
a katkad jedem više
da bih je namirila
baš sam joj rekla
bilo je dosta Nevoljena
ti jedne noći mirno
sama izađi
ja sam se nanadala
i sasvim mi je dojadilo
otvorit ću tijelo
na suncu
i skupa ćemo
moja slijepa
crna i lijepa
Nevoljena
od svjetla
uginuti
MAČKINO BLAGO
i ono žuto
i crno
i bijelo
klupko svile
sve su to tvoja djeca
sve si ih sama
rodila i umila
svih osam
k meni na ogled donijela
i sada predeš
na boku zavaljena
a svaki potočić mliječni
u jedna ustašca
teče
hvala ti
što si mi divnu tajnu
povjerila
no oprezna budi
u sreći
za tvoje blago
nitko ne smije znati
do mene
i tebe
blažena mačja mati
MULJ ISKUSTVA
izgubljeni pas
leži jadno
na tramvajskoj stanici
prljav
na nesreću
i ružan
nitko te
draga psino
neće spasiti
i povesti
a onoga
u čijim si očima
bio lijep
niotkuda
nema
NESTALOJ MAČKI
kakvoga smisla
ima
bez tebe
vesele na ogradi s mačićima
moj dolazak na posao
ova ulica
i grad
vilo
sniježnice
radosti jutarnja
SAN O KALIFORNIJSKOJ GLISTI – prevedena na talijanski
sanjam da sam dvospolac
kao kalifornijska glista
ljubim se
i slažem sa svojim mišljenjem
zavodim se
kako i kad mi se svidi
činim si
sitne nježnosti
udajem se za sebe
pišem pjesme koje razumijem
rađam djecu
sasvim poput mene
divno se slažemo
i s unučadi je
isto
PJESMA O NAJDEKU
u pomoć
BASNA
bijeli leptir
i žuta leptirica
na zelenoj postelji lista
sjetno se ljube
no vidi im se po ticalima
da pritom
čežnjivo misle
o crvenom prostiraču cvijeta
i zagrljaju
smeđeg leptira
i plave leptirice
ZAHVALNICA NANUKU
nakon duge početne
hladnoće
gotovo prezira
napokon
dolaziš katkad na maženje
pod pazuho mi
krotko
guraš glavu
lizneš
obraz i zapešće
tada
kao pred bolešću smrtnom
bespomoćna
od sreće
ne znam što ću
POVJERENJE
sačuvaj mi
one školjke na Mljetu
pričvršćene o grane borova
sigurna sam
u jednoj je
onaj biser
koji tražim
na toliko pogrešnih mjesta
a onda
još samo treba
pronaći
svinju
MAČKA
sedam je mačića
omacila
usred sobe
a kutija u kutu
pripremljena
stoji prazna
premještam ih onamo
na meku dekicu
no začas
sve ih je opet prenijela
na staro mjesto
ne valja
ne razmišljam
više
ili opet
kao mačka
ŠEĆUĆI SA PSOM
lijepo je plakati
u kasnoj noćnoj šetnji
bez prolaznika
uz lavež dvorišnih čuvara
s tihim refrenom slavuja
zaviriti kroz prozor
u vlastitu smrt
umiti se prije spavanja
umočena u tintu mraka
pero sam
koje piše po mirisu
trava i krošanja
nebom
mekim i neprozirnim
poput poljupca za laku noć
između koraka
zasjaji
i padne
poneka suza
pred psom se
i mjesecom
ne stidim
POST MORTEM NIHIL EST
(Mili – mojemu žutomu mačku)
1.
tražim te noću
po jastucima
u dnu postelje
na izglačanom rublju
danju
još pripazim na sebe
odgurnem pomisao
kako te zauvijek nema
i plačem za tobom
noću
osamljenija no ikad
jer nikoga
do tebe
na mom uzglavlju
niti će biti
niti je bilo
tko bi me tješio
šutke ližući kako su istjecale
jednu po jednu
moju suzu
2.
čime
da ti tvoju ljubav
sad u smrti
vratim
koliko tvojih poljubaca
čelom u moje čelo
toliko žutih cvjetova
toliko bijelih oblutaka
na tvome grobu
kako
kad se tvoja glava
ne raduje više
mojoj ruci
3.
ogrebotine na dlanu
kazne
što ti nisam dopuštala
brže umrijeti
uskoro će zarasti
poneka bijela i žuta
dlaka
s odjeće s vremenom će
pasti
otisci tvojih mokrih šapa
s poda će se oprati
što će mi
od tebe
preostati
OČOVJEČENJE prevedena na talijanski
prolazim ulicom
s napuštenim
prigrljenim
psom
prolaznici ga pogledavaju
govore mu
kako si zgodan
baš si lijep pas
sve manje šećem
a više uzlijećem
ponosna
ko da sam ga
rodila
KAVALIRI
komarci su
jedini
ovog ljeta
bili pravi
kavaliri
činilo se
da im je
svaka
jednako draga
DVORIŠNA SKICA
vukući noge
u crnim pustenim papučama
nalik na one za ukop
starica
izlazi u dvorište
s tanjurićem hrane
i zdjelicom vode
za mačke
ljeto je
svi sinovi
kćeri
i unuci
koje je othranila
odavno su je
napustili
GLAS
kad ne bih
u njegovom smjeru
Nanuk se uvrijedi
i legne
uzalud ga
tako velikog psa
uzicom vučem
nagovaram
iza uha češem
po uglovima
pločnicima
travnjacima
on leži
sve dok ga ne mine
a ja
u strahu da ću ga izgubiti
ako ga pustim i odem
kraj njega stojim
pušim
gledam uokolo
doći ću
na loš glas
IN MEMORIAM
(Hašu, ruskome hrtu, barzoju)
umro si baš kao što priliči
jednome takvom psu
ruski i brzo
od srca
zasluživši raj
pun kobasica
za ono ljeto na moru
ja ću te voljeti
u svim životima
žudeći napokon
jednom pasjem
i već ti opraštam
sve mačke slomljenih šija
dlake na boci ulja za sunčanje
i one u tanjuru
samo mi spusti
još jednom onako ljubavno
na ručnik glavu
da se čuje
škljoc
opet će mi
trebati
PRIJENOS
dogodilo se
da volim više
nego što se smije
jednu krijesnicu koja je bila
čik
i tako sam na putovanju
morala zavesti
jednog
fotoreportera
tajnika SIZ-a
pravoslavnog popa
i još ponekog
već sam zaboravila
no peklo je dalje
pa da izvučem
priču i glavu do kraja
na odlasku sam se zaljubila
u crnoga mladog ovna
s očima poput tanjura
punih nježnosti
i svašta mu u lavini govorila
otad po dvorištu
guske ubija
zaklat će ga
ranije
POGLED KROZ PROZOR
u ljubičastoj kućnoj haljini
žena iz susjedstva
pere prozore
takve je boje
bila spavaćica
svečano kupljena
za jednu noć
ujutro na brzinu
bačena u smeće
žućkasti mačak
naviruje s krova
što šuška u prozorima
takav je bio
onaj moj najdraži
s kojim sam gotovo skončala
dok mi je umirao u naručju
sve je nalik na nešto
sve je tako slično
a ipak
ništa nije
SAN O CRNOJ RADOSTI
izbjegavam dvorišta
tvoju ulicu
i ljude
otakako te nema
šapo moja crna
no ti mi opet
mašući repom
dolaziš u san
poput malih sunca
tvoje žute oči
vode me
do lokve krvi
u kojoj si cvileći
skončao otrovan
i ondje
radosna
sanjam ruku
koja te ubila
BOŽIĆ
na staroj prostirci
žutoj
s uzorkom maslačka
u sleđenome
dvorišnome snijegu
crni mačić
sklupčano smrznut
miriše proljeće
djeca su se naigrala
koliko li je zapomagao
dvadeset i tri
topla osvijetljena prozora
slavlje je
ljudski se rodio
Bog
LEPTIRSKI SNOVI
leptiri sanjaju
lišće
ljetno i jesenje
bez zvuka
treperavo
u blagome vjetru
sanjaju latice
u pupoljku
rascvale
ocvale
vlažne na tlu
poslije kiše
u snu se sneni
kukulje i presvlače
sanjajući boje
i sve ih
kao što biva u snima
lebdeći u mraku
ljuskasto na krilima
izmiješaju
HUMAK ZA MAČKA PRUGU
ova je pjesma
veliki muk
poslije riječi
ubij ga da ne pati
poslije pogleda
prije klonuća glave
pjesma svijeća
cvijeće
bdijenje
i grob
za prvoga
kojega sam
ubila
PASJA NOĆ
pas
u susjedstvu
laje
dugo u noć
doima se
kao da čuva kuću
a zapravo pokušava
otjerati
sjenu dlana koji ga je
napustio
koliko utjehe
u tome
što smo slični
UBIJENOJ MAČKI
iz Egipta
Sirije
Kine
odakle je donijela
ovu otmjenu
mrtvu ljepotu
koju rasipa
slijepim prolaznicima
zaustavljenu
pokraj ceste
u balkanskom blatu
RIBICA
usnula sam sinoć
ne napisavši pjesmu
svu noć je
prestrašena
plivala u glavi
ljubeći stijenke
akvarija
žudeći zlatna
malo pijeska žutoga
oblutaka
modrih vlati trave
nijema
kruta
osušena
čekala me jutros
na platnu uzglavlja
NITKO KAO MAČKA
pas će ti liznuti ruku
čuvati kuću
i poput konja
bit će ti vjeran
i koristan drug
kunić će dražesni
nespretno k tebi doskakati
ptica će ti i zapjevati
i poljupčić dati
ali nitko
kao mačka neće znati
s toliko duboke nježnosti
u tvoje krilo doći
i presti
presti
niti
sreće i ljubavi
dugo
u noći
PUT
dok plačeš
moje me mrtve životinje
odvode
blagim ugrizima
sjajnim krznima
očima i tijelima
koje razumijem
kretnjama
koje sam ljubila
oblažu mi put
tvojim me plačem
vabe
u zagrljaj
PORTRET
(pokojnoj maci, od milja, Nakazici)
smeđa i kitnjasti rep
nalik na vjevericu
od čokolade
s borom-mudricom
između očiju
i mrljom na bradi
u boji bijele kave
koju poslije jela
kao da bi htjela obrisati
još odvlači
za sobom
u mrklinu smrti
kao lješnjake
jedno po jedno
moje srce
OPOMENA ZA LAKU NOĆ
gasi se dan
snijeg ledenoj noći
otvara vrata
a jesi li psu
čuvaru dvorišnome
tvoga toplog sna
napravio zaklon i prostirku
hoćeš li pticama
promrzlome cvijeću neba
namrviti kruha pod nadstrešnicu
mačku tvojemu gladnome
na tavan odnijeti večeru
i jesi li im
svima
za svu ljubav
bivšu i sadašnju
nježnu riječ
zahvalnicu
za laku noć uputio
gasi se dan
snijeg
ledenoj noći
otvara vrata
SNOVI
valovi su
kosa vode
u naručju vjetra
trave
ruke
zagrljene s dnom
školjke
njezine zaljubljive
oči
ribe
snovi
PJESMA ZA ŠINTERE
ne tucite ih
oni su napuštena djeca
lutalice tužne
bez nade da će ih prigrliti
itko osim jurećih kotača
znaju oni što znači
biti voljen od čovjeka
i zato im udarci vaši
još bolnije na leđa padaju
ne tucite
vašoj su vrsti
bili vjerni
vašem se rodu
radovali
za nagradu
sad su
izgubljeni
otjerani
zaboravljeni
i tko zna kako
ubijani
ne tucite ih
pred smrt
oni su žrtve
ljubavni hir zlih
nečija napuštena djeca
navijeke će vam
njihove krvave
duše
nad grobovima
zavijati
USPAVANKA VUKU NANUKU
spavaj
janje moje
u koži vuka
snivaj
umjesto oca
u sanjke upregnutog
jelena
ljuljaj na santi sna
modre kristale
majčinoga mrtvog oka
sanjaj u mojoj sobi
mirise morževa i pingvina
ledenu škripu pod šapama
leptire pahulja na nepcu
samo zimsku noć
kad sam se pred tobom
rodila kao vučica
ne budi
ni u snu
UŠICA RAJA
(mojoj dobroj mački Klei)
nadam se
da si glatka i crna
stanjena
od dugog umiranja
brzo se provukla
tunelom
do smrti
a zlatom očiju
označila mi put
do ušice
raja
MOLITVA ZA SPAŠENE PSE
jesu li živi
moji spašeni
napušteni psi
koliko ih je
kako
kod kakvih ljudi
daj Bože
da nisu gladni
da imaju
zdjelicu vode pri šapi
za žega
za kiša
nad glavom krov
je li da nisu
vezani lancima
za neko stablo ili plot
do smrti
i
da mi očajni
ne poručuju
od novog života
bio bi bolji
u koštanom brašnu
grob
REDOSLIJED PJESAMA:
_________________________________
- ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA
- LJUDIMA I PSIMA
- UZ ROĐENJE MAČIĆA
- SIESTA
- NEKROLOG JEDNOJ ŽABI
- MOJEMU ŽUTOMU MAČKU
- RAZGLEDNICA SA STRADUNA
- MICA ZAVODNICA
- NOĆNI LEPTIRI
- OSMRTNICA BIJELOCRNOJ
- KAKO SAM MRTVO TELE
- NANUK
- SAVJET MAČIĆU
- MOLITVA ZA ŠTENE
- KRTICA NEVOLJENA
- MAČKINO BLAGO
- MULJ ISKUSTVA
- NESTALOJ MAČKI
- SAN O KALIFORNIJSKOJ GLISTI
- PJESMA O NAJDEKU
- BASNA
- NAJLJEPŠA
- ZAHVALNICA NANUKU
- POVJERENJE
- MAČKA
- ŠEĆUĆI SA PSOM
- POST MORTEM NIHIL EST
- OČOVJEČENJE
- KAVALIRI
- DVORIŠNA SKICA
- GLAS
- IN MEMORIAM
- PRIJENOS
- POGLED KROZ PROZOR
- SAN O CRNOJ RADOSTI
- BOŽIĆ
- LEPTIRSKI SNOVI
- HUMAK ZA MAČKA PRUGU
- PASJA NOĆ
- UBIJENOJ MAČKI
- RIBICA
- NITKO KAO MAČKA
- PUT
- OPOMENA ZA LAKU NOĆ
- PORTRET
- USPAVANKA VUKU NANUKU
- SNOVI
- PJESMA ZA ŠINTERE
- UŠICA RAJA
- MOLITVA ZA SPAŠENE PSE