Predstavljanje knjige Mirjane Krizmanić O ŽIVOTINJAMA I NJIHOVIM LJUDIMA u parku Ribnjak u Zagrebu 8. 9. 2016.
Za stolom sjede (slijeva nadesno) Koraljka Penavin, urednica , Mirjana Krizmanić, autorica i Ana Horvat, književnica i zaštitarka životinja. Pas na fotografijama zove se Arga i sretno je udomljena iz šinteraja.
Prof. dr. Mirjana Krizmanić jedna je od najpopularnijih hrvatskih znanstvenica poznata na području svih zemalja bivše Jugoslavije, a na čijoj su Katedri za kliničku psihologiju u posljednjih trideset godina stasale generacije današnjih psihologa. Jedna je od osnivača nevladine humanitarne udruge „Dobrobit“ koja se bavila edukacijom i pružanjem pomoći ratnim stradalnicima. Članica je Hrvatskog psihološkog društva, a od početka rata u Hrvatskoj bila je i član Njujorške akademije znanosti. Nagrađena je priznanjem ''Zagrepčanka godine'' za doprinos afirmaciji žena u društvu dugogodišnjim javnim djelovanjem te za postignute rezultate u podizanju kvalitete života građana Zagreba i Hrvatske.
Udruga Druga prilika savjetuje simpatizerima životinja da pročitaju popularno-znanstvene knjige Nikole Viskovića pod naslovimaŽIVOTINJA I ČOVJEK i KULTURNA ZOOLOGIJA, te članke Igora Mandića i Zorana Ferića
Nikola Visković, ŽIVOTINJA I ČOVJEK, Prilog kulturnoj zoologiji,
Književni krug, Split, 1996., 518 str. (Biblioteka Varia, knjiga 3.)
Nikola Visković - Biografija
Autor je prvog djela animalistke i pravne zaštite životinja u Hrvatskoj Životinja i čovjek, Prilog kulturnoj zoologiji, (Split, 1996.).
Bavio se i književnim prevođenjem - Pabla Nerude, Lautreamonta i Miguela de Unamuna.
Pravnom fakultetu u Splitu je donirao 2003. tri dokumentacije znanstvenih i publicističkih tekstova (hemeroteku): iz ekologije, bioetike i kulturne biologije, iz pravne teorije, te jugoslaviku-kroatiku, od preko 700 fascikala i stotinjak tisuća jedinica.
2002. objavljeno je njegovo najobimnije djelo Stablo i čovjek, Prilog kulturnoj botanici u kojemu postavlja osnove bioetičke zaštite biljnoga svijeta.
Od 60-ih godina je aktivan pripadnik kritičke ljevice u našem političkom životu. Jedan je od osnivača godine 1989. ekologističke stranke Zelena akcija Split, i od 1990. do 1992. zastupnik te stranke i SDP-a u prvom sazivu Sabora Republike Hrvatske. Za vrijeme i nakon rata djelovao je individualno i u udrugama u borbi za ljudska prava, između ostalog kao jedan od osnivača "Dalmatinskog odbora solidarnosti", a od 2001. kao član Hrvatskog helsinškog odbora.
Nikola Visković, KULTURNA ZOOLOGIJA, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009., 429 str.
Sažetak:
Kulturna zoologija čitalački je zalogaj i orijentir za nove generacije raspravljača i aktivista na području odnosa životinje i čovjeka, ali i za sve one koji su temelje animalistike i kulturne zoologije stjecali i promišljali proučavajući autorov klasik Životinja i čovjek, knjigu danas kultnog statusa i neizmjerne kulturne i teorijske vrijednosti. Položaj životinje u kulturi i društvu upoznajemo kroz eseje o odnosu životinje i jezika, političke teorije i ideologije, antropomorfizmu, lovu, zoo-vrtovima, industriji hrane, životinjama koje imaju posebna značenja u našoj kulturi, kućnim ljubimcima, odnosu životinje i djeteta, životinjama u filmu, pravnoj regulativi i mnogim drugim važnim temama.
Kao kod rijetko koje knjige koja se objavljuje kod nas, u ovom je slučaju potrebno najprije istaknuti nekoliko činjenica o autoru, jer Kulturna zoologija još jednom potvrđuje njegov nemjerljivi doprinos u polju kojega se tiče ovo djelo. Štoviše, Visković ovom knjigom, kao i svojim prethodnim radovima, ne samo da "daje doprinos" kulturnoj zoologiji, nego je on začetnik kulturne zoologije kod nas, osoba koja je osmislila tu disciplinu, dala joj prve i presudne poticaje, te ostvarila dosad najznačajnije rezultate u tom području. Njegov angažman u velikoj se mjeri ticao upravo animalističke problematike kojoj je posvećena i ova knjiga. Svojim javnim zagovaranjem prava životinja, brojnim člancima o toj problematici i, last but not least, knjigom Životinja i čovjek, Visković je postao ključnom figurom hrvatske animalistike, što je izraz koji objedinjuje i teorijske radove i društveni aktivizam i pravno-političku regulaciju "životinjskih pitanja". Vratimo li se petnaestak godina unatrag, u sredinu 1990-ih, možemo reći da je Viskovićeva autorska radionica bila jedini animalistički relevantan punkt na teorijskoj karti onog doba, a stoga i izvorište domaćeg animalističkog diskursa općenito. Time je inicirao nastanak, razvoj, etabliranje i sa-moosvještavanje domaćeg animalizma, kako na teorijskom, tako i na aktivističkom planu, a i postojeća pravna regulacija tih pitanja uvelike je zasluga njegova teorijskog rada i društvenog angažmana.
dr. sc. Hrvoje Jurić, iz recenzije
Duško Oraić, 2015.
PRIJATELJ PRIJATELJU (pasje pismo gospodaru)
Volim te. Volim te potpuno, onako kako to većina ljudi ne može postići i ne može pojmiti. Ljudska je ljubav veoma čudna pa tako i lovci govore da vole životinje, a ubijanje nazivaju sportom. Meni je sasvim svejedno jesi li mlad ili star, bogat ili siromašan, nizak ili visok, mršav ili debeo, "lijep" ili "ružan", pametan ili nisi pametan, dobar ili zao. Ja te uvijek volim, volim i samo volim. Volim te bezuvjetno. Kako onda možemo biti nesretni ?
Molim te ne ljuti se ako ti malo izgrizem papuče. Nisam to učinio u zlobi, već u igri. Ja ne znam biti zloban i zato ne razumijem značenje riječi "šteta". Za mene sve predstavlja igru i veselje. Moj život je iskren, čist i on mi je sve što imam, kao što je i tebi tvoj život.
Jedino sam tužan kada vidim svoju nedužnu braću osakaćenu - odsiječenih repova, ušiju..., sa ugrađenim čipovima, kao da nisu živa bića, kao da su strojevi ili roboti. Ponižavajuće ! Ti nisi dao da to meni učine. Tako si dobar i beskrajno sam ti zahvalan na tome.
A tužno je i to što ljudi organiziraju izložbe životinja, razna natjecanja koja njima služe za zabavu i zaradu pa se onda proglašavaju “najljepši” i “najbolji” primjerci. Oni koji vole svoje životinje nemaju potrebu upotrebljavati ih za bilo kakvo pobjeđivanje jer jedino Ljubav pobjeđuje sve. Svi su, zapravo, najljepši i svi su najbolji. Samo što su divno različiti. Dobro bi bilo organizirati takve susrete radi druženja, bez natjecanja u bilo čemu.
Oprosti mi što sa prljavim šapama skačem po tebi. Ne mogu si pomoći, ti u meni izazivaš veselje koje uzburka svu moju Ljubav i ne mogu se obuzdati. Voda opere svu prljavštinu, ali moju Ljubav prema tebi ništa ne može sprati. Pokušaj me voljeti ovakvoga. Hvala ti.
Ne brini, ne ljutim se ja što me vodiš na uzici u prometnim dijelovima. Razumijem potrebu, tvoju pažnju i želju da me zaštitiš od nezgoda. Hvala ti na tome.
Oprosti mi kad svoju guzu razveselim na "neprikladnom" mjestu. Naša Zemlja voli gnojidbu, a čini se da asfaltu i betonu to škodi. Ali asfalt i beton sakrili su tlo. Svuda stubišta, dvorišta, parkirališta, šetališta, igrališta, uzletišta,... a guza to ne razumije i ne može čekati. Pa svi to znamo. I nama je Bogo dao Život, Zemlju, Zrak i Nebo. Mi ne otimamo,nego smo dio svega.
Nadam se da razumiješ važnost i dubinu riječi "vjernost". Ja to nisam naučio i ne trudim se oko toga. Ja jesam vjernost.Uvijek sam uz tebe svim svojim bićem. Uvijek možeš sigurno računati na mene, na moju odanost i moju beskrajnu Ljubav.
Molim te vraćaj se kući čim prije, jedva čekam da te vidim. Ti imaš posao, zabavu, hobije i prijatelje, a ja imam samo tebe. Ti si meni sve najljepše i sve najbolje, ja te volim najviše.
Zahvalan sam dragome Bogu što mi je tebe dao, darovao. Hvala Mu na svemu što mi je dao, što mi nije dao, ali i na svemu što uzima. Sve je ionako Njegovo. Naša su samo djela. Stoga budimo ljubazni, plemeniti, razmećimo se ljubavlju jer sve se vraća, sve se plaća. Na ovaj smo svijet došli da spoznamo Istinu i Ljubav. Iza toga ulazimo u BeskRaj i Vječnost.
Znam da ljudi vole "čistokrvne" pse. Ne znam zašto se time zamaraju kada svi imamo čistu krv, ne postoje "prljavokrvni" psi. Svi smo mi Božja bića i dragi Bog nas jednako voli. Naše dušice su čiste zvjezdice. Ali, eto, neki ljudi ljuduju i nerijetko su nametali "čistokrvne" rase, a ostale ljude su nastojali poubijati, zaboravljajući da svačiji leš jednako smrdi. Nema tu ljubavi. Bez obzira na sve ja tebe volim svom silinom, ti si moja Sreća. Na svim svjetovima Ljubav je najvažnija. Neka sva Božja bića zauvijek budu voljena, mirna i sretna.
Razumijem da ljudi žele čim prije do novca pa male psiće prerano odvajaju od mame i pro- daju ih kao neku robu. Novcem se ionako ne može kupiti najvažnije u životu: Ljubav, Dobrota, Sreća, Pamet i Zdravlje. Te psiće mama nije uspjela štošta naučiti i zbog toga ostaju cijeli život nesigurni i plašljivi ( a ljudi govore da su glupi ). Beskrajna ti hvala što si dopustio da sa svojom mamicom provedem i više od minimalnih četiri mjeseca. Uvijek je tužno, bolno, stresno i traumatično kada se djetešce otrgne od majke, osobito kada je ono premaleno. Kako nadoknaditi izgubljeno ? Za Ljubav ne postoji nadomjestak.
Igrajmo se, puno se igrajmo. Budimo veseli. Pričaj sa mnom. Iako ponekad ne razumijem tvoje riječi, prepoznajem toplinu tvoga glasa kada mi govoriš. I ja trebam puuuuuno ljubavi.
Ja jesam malen rastom, ali srce mi je golemo. Ljubav se ne mjeri centimetrima niti Dobrota kilogramima. U moje srce stane cijeli svijet, a posebno mjesto pripada tebi, voljeni moj.
Žao mi je što neki ljudi velike pse koriste kao čuvare, kao ”strašila”, dive se njihovoj snazi, a svi smo bez obzira na uzrast jednako nježni, u duši smo čista nevina djeca cijeloga života.
Ja ti sve unaprijed opraštam jer te volim. Ništa ti ne predbacujem, ne optužujem te i ne sudim ti. Nikada. Budi dobar prema meni, kao prema sebi. Dobri su ljudi dobri prema svemu živome jer je sve živo slično njima samima.
Molim te ne ljuti se na mene jer smatraš da sam lijen i tvrdoglav, zapitaj se muči li me štogod. Možda sam pod stresom, možda ne dobivam pravu hranu, možda sam predugo bio na suncu, hladnoći, možda moj ležaj nije od prirodnih materijala, možda me nešto zbunjuje, možda je moje srce preslabo, …
Ja znam da i ti mene voliš. Siguran sam u to jer izbjegavaš naredbe i zabrane, uvažavaš moje potrebe, imaš veliko strpljenje za moje nestašnosti, uvijek nastojiš da mi ugodiš, stalno me grliš, miluješ i nježno oslovljavaš: ljubavi, slatkiću, mucek, mileni, ljubica, milica, ružica, bubica, srećica, micica, dragica, srčeko, sunčeko, zlateko, …sve najljepše u čemu se svaka duša topi od miline. Ti si moje bogatstvo. Neka te blagoslovi dragi Bog.
Molim te pazi na mene i kada ostarim, nemoj me odbaciti. Svi starimo. Sve je prolazno, samo je prolaznost vječita. Beskrajno sam ti zahvalan što si me prigrlio. Presretan sam što sam dobio priliku da baš s tobom uživam u svoj ljepoti i raskoši ovoga svijeta.
Kada mi je teško ne govori da to više ne možeš gledati ili da si umoran od mene. Sve mi je lakše kad si ti uz mene. Kada moje oči postanu preumorne i zamute se, kada "odem", moja će besmrtna Ljubav ostati s tobom. I zato nemoj tugovati, već budi sretan. Dao si mi koliko si najviše znao i mogao. Hvala ti na svemu. I ja sam tebi dao sve. Naše duše su Jedno.
Molim te zauvijek zapamti: ja te volim.
U sklopu predavanja održanih u Klubu trudnica bolnice Sveti Duh u Zagrebu, članice akcije "Spasimo pse iz šinteraja" Maja Korić i Ivana Tomaš, između ostalog, održale su predavanja s nizom savjeta o suodnosu čovjek-dijete i životinja, te na temu bolesti koje se prenose sa životinja na čovjeka (zoonoze). Evo nekih od tih tekstova:
ODNOS DJECE I ŽIVOTINJA (napisala Maja Korić)
SAVJETI ZA BUDUĆE RODITELJE (napisala Maja Korić)
Na tu i slične teme napisani su mnogi novinski članci, a neke od njih izdvajamo i na svojim stranicama:
Materijal preuzet s portala o psima www.vauvau.net :
Zajedno i u snu
Majka maloga dječaka udomila je napuštenu mješanku, štene Theu. Nakon nekoliko dana uočila je da štene rado spava s njenim sinčićem. Počelo je tako da je Thea zaspala uz sinčića kojega je mama držala u naručju. Tako se nastavilo i u postelji, pa je svakoga dana štene strpljivo čekalo da dijete utone u san nakon čega se privilo uz dječaka i - zaspalo. Ove dirljive fotografije mama je objavila i postale su hit na društvenim mrežama.